U ranijoj policijskoj praksi dešavala su se veoma ozbiljna kršnja ljudskih prava građana. Činjenice u vezi sa tim brutalnim primjerima često nismo mogli utvrditi iz razloga postojanja tzv. koda, pravila, plave tišine i solidarnosti s kolegom i “odanosti” kolegi u svakoj, čak i totalno protivzakonitoj i neetičkoj, situaciji.
Komadant SAJ javnosti je, bar za sada, poslao poruku da se od te prakse ne odustaje kao i da je kod ćutanja, u ovoj jedinici, snažniji od vladavine prava i demokratskih očekivanja zajednici kojoj ona, kao sastavni dio policije, služi.
Policijska profesija je posebna, i različita, u odnosu na druge profesije. Na policiji počiva sporovođenje zakona. Zato je prema policijskoj profesija pojačana društvena pažnja. To je profesija koju prate posebni napori, izazovi, pojačani često i najekstremniji stres. Profesija koja, za razliku od drugih, traži hrabrost, odanost, posvećenost i brigu za drugoga (građanina ili kolegu) čak i kod smrtonosnih izazova. Hrabost, uz etičko ponašanje, i u situcaijima kada su ugroženi životi drugih su karakteristike koja se odnosi samo na policijske službenike.
Zato policijska profesija zaslužuju punu pažnju, poštovanje i ali društvenu, ekonomsku i političku podršku. Savjet za građansku kontrolu rada policije (Savjet) činio je sve u svojoj moći da promoviše važnost zakonitog policijskog postupanja ali i da zastupa poštovanje građanstva prema policijskoj profesiji. Policijski integritet podrazumijeva demonstraciju, u svakoj situacijji, bez obzira na izazov, pravednosti i ispravnog profesionalnog ponašanja. Te osobine predstavljaju osnovu povjerenja javnosti u policiju a komadant SAJ-a, na osnovu tolerisanja njegovog pristupa kompletnom incidentu, posebno odsustva pitanja objektivne odgovornosti, i profesionalne savjesti, doprinosi potpunoj negativnoj generalizaciji policije koju postaje sve teže braniti.
Policijski menadžment i policijska kultura su ključni za izgradnju i održavanje policijskog integriteta. Od upravljanja policijskom ogranizacijom zavisi i to kako će se policijski službenici ponašati prema građanstvu i koliko će sama policija biti, ne samo efikasna u sprovođenju zakona, već i kredibilna u javnosti koju štiti i kojoj služi. To je izuzetno važno za ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije i za njihove buduće korake, koji se s pažnjom, čekaju. Činjenica je da u praksi nemamo policijsku kulturu koju smo promovisali i zastupali, treba sve nas, a posebno njih, mislim na rersornog ministra i direktora policije, da zabrine jer slučaj Lješković prijeti ozbiljnoj kompromitaciji kompletne policijske organizacije.
Istup ovog starešine može da presdtavlja, jasan, signal za očekivano ponašanje za svakog pojedinačnog policijskog službenika ali i poruka nadzoru nad policijom da se mnogo ne zanosimo kao i da nadi, za promjenama, nema mjesta.
Nadzor nad policijom, koji reformski uspostavljamo od 2005. godine, ostvariće svoj puni uspjeh i smisao kada pritužbe i obavještenja od policijskih službenika u vezi sa zloupotrebom ili neprofesionalnom primjenom policijskih ovlašćenja, brojčano, nadmaše predstavke građana. I pored brojnih uspjeha, policija je još uvjek zatvoren, nedovoljno transparentan i vidljiv servis, i napori svih struktura u društvu, uz osnaživanje policijskog sindikata, moraju biti udvostručeni. Neophodni su programi, koji primjenjuju brojne policije u svijetu, koji će podstaći promjenu policijske kulture, osnažiti samopouzdanje i kvalitet profesionalnog života svakog policijskog službenika, pružiti psihosocijalnu podršku, podstaći zdrave težnje i udaljiti od štetnih navika i dilema koje mogu dovesti do korupcije, zloupotreba i neprofesionalnog ponašanja. Zato, između ostalog, ističemo važnost vidljivost, snažnog i aktivnog policijskog sindikata.
Takođe policijski integritet snaži dostupnost i vidljivost svih mehanizama kontrole unutar policijske organizacije. Savjet, čini se, tome je doprinosio najviše što je mogao. Brzo i efikasno disciplinsko i krivično gonjenje policijskih službenika, koji krše utvrđene standarde i propise u policijskom postupanju, uz prisustvo javnosti, takođe su ključni za izgradnju nove unutrašnje kulture i ukupnog policijskog integriteta. Poslednji događaji ne prijete samo gubitku povjerenja javnosti u policiji već i da se obesmisli nadzor nad policijom i da se uruši konstruktivnost koju je Savjet za građansku kontrolu rada policije maksimalno pokazao prema Upravi policiji i svim njenim organizacionim jedinicima.