Profesorica Sanja Vujović (1983) podnijela je pritužbu Savjetu za građansku kontrolu rada policije u svoje i u ime svojih komšija iz ulice Novice Cerovića bb (blizina zgrade Državnog arhiva Crne Gore) zbog neprofesionalnog postupanja policije i odsustva komunikacije između građana i policije.

Ona je podsjetila da su ranije Uprava policije i Vlada razvijale program “Policija u zajednici” koji je trebao da pomogne i unaprijedi komunikaciju između javnosti (građana) i policije a sve u cilju da bi se građenja povjerenje i komunikacije, a kkao bi se jačao osjećaj sigurnosti i uvažavanja. To je podrazumijevalo i neposredan odnos policajaca sa građanima, i obratno. Po mišljenju podnositeljke pritužbe, gospođe Vujović, taj duh i ta kultura koja je bila počela da se uspostavlja, što je građanski nadzor policije i više puta i sam javno isticao i podržavao, definitivno su nestali.

“Povodom ustoličenja novog srpskog mitropolita na Cetinju, Uprava policije je pristupila i određenim veoma nezahvalnim radnjama i aktivnostima za koje mi svi vjerujemo da su upitne sa aspekta ljudskih prava i osnovnih prava. Razumijem da su određene radnje i nepopularne ali da moraju biti neophodne ali se one ne mogu i ne trebaju sprovoditi bez komunikacije sa građanima” smatra gospođa vujović i u pritužbi dodaje: 

“Naša dvorišta ali i jedini izlazi na ulicu je Uprava policije “opšila” metalnim visokim željeznim ogradama i skoro 48 sati je prilično ograničavala našu slobodu kretanja. Na taj način je onemogućen nesmetan pristup našoj imovini uz slobodu kretanja na koju sam ukazala. Bili smo prinuđeni da čekamo i duže da se pojavi policijski službenik koji bi nam otvorio metalnu ogradu i dozvolio da pođemo do marketa, apoteke, prošetamo psa. Tako je bilo i u povratku. Neću prećerati, ako bih rekla da je to ličilo kao na izlazak i ulazak u logor. Taj tretman je ponižavajući” istakla je Vujović. 

“Posebno je zabrinjavajuće pitanje “Đe idemo”. Zašto je policiji važno kuda idem ja ili neko od mojih komšija, a posebno zašto ga je briga kuda idem ja kao žena. Onda mi dodatno kažu, što sve dokazujem, prilozima, da kada uđem u kuću više neću moći izlaziti (!) Čekajte, šta to znači?! Kako on meni može da odredi da ne izlazim iz kuće. Trudim se da poštujem naređenja ali kako može da se izdaju takva naređenja. Tu su bili i dodatne barijere koje su, poput žardinjera, mogle da nas povrijede” kazala je pred Savjetom gospođa Sanja Vujović. 

“Najgora stvar u svemu tome je čini se odsustvo komunikacije. Policijski službenik ili starješina nije došao, da od vrata do vrata (što je i bio koncept programa “Policija u zajednici”) pojasni aktivnosti policije i kaže da je to u interesu bezbjednosti, pruži neki kontakt telefon koji bi pozvali ako postoje smetnje u režimu ulaska - izlaska iz naših kuća, zgrada, stanova. Nije bilo ni pisanog obavještenja za svakog od stanara u kojem je sve pojašnjeno. Nje bilo ni javnog saopštenja Uprave policije ili MUP Crne Gore. Takva radnja je izostala i nakon završenih policijskih intervencija na Cetinju. Nikakvo bar naknadno pojašnjenje da je to bilo u interesu bezbjednosti svih, izvinjenje i slično” precizna je gospođa Vujović.

Podnositeljka smatra da je “postojala namjera da se građani Cetinja po svaku cijenu ponize i omalovaže”. 

Savjet je pozvan da provjeri da li su policijski službenici profesionalno, savjesno i odgovorno postupali i komunikacirali na dat način sa zajednicom kojoj služe.

Građanka je zatražila da u postupku građanskog nadzora bude navedena pod punim identitetom.

Jedan od snimaka dostupan je ovđe: https://www.facebook.com/dolinabogovacetinje/posts/2677502082550960.

Drugi snimak dostupan ovđe.