Gospođa S.L. (1963), nezapošljena žena iz Podgorice, društevno angažovana u civilnom društvu, obratila se, posredstvom aktivista Crnogorskog helsinškog odbora, Savjetu za građansku kontrolu rada policije pritužbom u kojoj je iznijela primjedbe na postupanje policijskih službenika 5. septembra 2021. godine na Cetinju.

“U ranim jutarnjim satima, tek se počelo razdanjivati, 5. septembra 2021. godine nalazila sam se na dvorskom trgu, bliže ulici, na Cetinju, sa drugaricom. Na trgu je bilo okupljenih građana, ne nešto baš puno, uglavnom su stajali u manjim grupama i razgovarali. Policija je ćutke stajala u kordonu. Sve je bilo mirno i ništa nije navodilo na neki eksces ili moguću upotrebu sile. Bile smo umorne ali valjda što je bilo jutro ipak optimistične. Odjednom čule smo prasak ili pucanj, nijesam sigurna i počelo je komešanje ljudi i vika. Pa još detonacija. Viđela sam male metalne limenke iz kojih je kuljao dim. I počelo je da me jako nadražuje u grlu, oči su pekle i suzile. Baš jako. Bila sam u šoku i osjećala sam strah. Čule su se detonacije i pucnji, nijesam više mogla razlikovati zvukove jasno. Počelo je bježanje sa trga. Svi su bježali, zbunjeni ovim što se događa” kazala je građanka S.L.

“U jednom momentu, dok sam bježala, od trga prema ulici osjetila sam bolove u nozi. Nijesam uspjela da to pogledam jer je sve bilo u haosu, oči su suzile i pekle, kašalj me gušio, stanje straha i šoka me preplavilo. Pobjegle smo uz ulicu, prema Balšića pazaru. Oko nas je bilo puno ljudi koji su vikali, plakali i bježali kao i nas dvije. Stale smo na Balšića pazaru, malo je bilo lakše za disanje. Pogledala sam nogu i zaprepastila se. Krvarila sam. Bol nije bio toliko intenzivan ali moj osjećaj beznađa je bio stravičan. Drugarica i još neki ljudi su mi pomogli da odem do bolnice. Detonacije su se čule i dalje, jedna za drugom, miris i dim od suzavca se širio ulicama Cetinja. Građani su bili u beznađu, bježali su po ulicama, a policijski službenici nijesu pravili razliku između mirnih i nasilnih demonstranata i kad bi god viđeli nekog građanina u njih bih ispalili suzavac iako im nijesu pružali otpor niti prijetili nasiljem, nego su pokušavali da dođi do doma zdravlja, svojih kuća ili automobila” opisala je doživljene scene gospođa S.L. iz Podgorice. 

“Odmah su me primili u hitnoj službi. Očistili su rane i previli. Vrlo korektno su to uradili i hvala im. Dobila sam izvještaj ljekara o intervenciji. I dalje me je držalo stanje šoka i nevjerice da nam se ovo događa” kazala je u pritužbi građanka.

“Haos je bio na ulicama. Tada sam primjetila da imam krvi i na pantalonama, pozadi na butini, pogledala sam ispod i vidjela još jednu ranu od metka, na zadnjoj strani butine, koju prije nijesam uočila. Vratili smo se u bolnicu. Ponovo sam primljena. Ovog puta drugi ljekar, očišćena je rana i previjena. Rekli su mi da se radi o „gumenim mecima“. Znala sam neđe od ranije da oni nijesu valjda dozvoljeni i još me više strah uhvatio. Oko rana se odmah stvorio otok i modrice. Postalo je vrlo bolno kako je vrijeme prolazilo” pojasnila je građanka gospođa S.L.

“I dalje su se čule detonacije, plač i povici. Policija je na svako ćošku pucala, ispaljivala, suzavce prema svima koji su se našli ispred njih. Bez ikakvog upozorenja, bez glasa. Suzavac je svuda bio, na ulicama, u parku i prema stadionu … Čule su se detonacije šok bombi” navela je S.L.

“Poslije svega jedan stravičan osjećaj straha i nesigurnosti me je obuzeo. I dalje imam problema. Ne mogu da spavam, ako i zaspim sanjam stalno te nemile scene. Ne mogu da smirim. Stalno sam uznemirena sa osjećajima straha i beznađa. Bojim se. Ne mogu vjerovati da je „naša“ policija pucala na nas. Da je udarila na mirni narod, bez ikakvog povoda. Uplašena sam i svašta mi pada na pamet. Nadam se da se ovo neće nikad više ponoviti! Samo jedan osjećaj ostaje, osjećaj užasa” saopštila je u svojim pritužbama građanka S.L.

Građanka je u pritužbi navela da smatra da nije učinila ništa protivzakonito odlukom da sa drugaricom stoji nacetinjskom glavnom gradskom trgu. Aktivna je u civilnom društvu i često se pridružuje manjim građanskim stajanjima, uglavnom ženskim, koji su posvećeni ljudskim pravima, suočavanju s prošlošću i borbi protiv nacionalizma. 

“Policija nije imala razloga niti opravdanaja, niti ga sada može naći, za upotrjebljena sredstva prinude prema meni. Mirno sam stajala. Da mi je naređeno da napuštim skup ja bih to uradila. Dodatno, policijski službenici su viđeli da se građani udaljavaju, bježe sa trga. Zar im to nije bio profesionalni cilj? Zašto me samo nijesu puštili da se, kako sam i krenula, udaljim, pobjegnem sa trga iako sam bila isključivo mirna demonstrantkinja već su imali namjeru da me gađaju i pogode gumenim metkom i suzavcem mi učine te trenutke i kasniji život nepodnošljivim. To nije bilo profesionalno i molim da se utvrdi da li je takvo postupanje prema meni bilo nužno, srazmjerno i opravdano i da li sam zaslužila da me, dok sam se udaljavala sa trga, ne čineći prema policiji, ništa protivzakonito ili nepristojno, povrijede.

Građanka je zatražila da se u postupku kontrole postupanja policije vodi pod inicijalima.

Savjet je od Uprave policije zatražio da u najkraćem roku upozna sa razlozima postupanja policijskih službenika prema gospođi S.L. kao i da pojasni situaciju zašto joj nije bilo omogućeno da se mirno, kako je i krenula, udalji sa lica mjesta odnosno zašto nije pruženo određeno vrijeme i način da se posebno građani starije dobi, žene i đeca sa što manje posljedica udalje sa trga.

Savjet je zatražio da direktor Uprave policije pojasni porijeklo povreda kod gospođe S.L. kao i informaciju da li se ista dovodi sa izvršenjem nekog prekršajnog ili krivičnog djela.

Savjet je povodom postupanja policije prema S.L. podnio krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužilaštvu kako bi se provjerilo da li u postupanju policijskih službenika ima bića bilo kojeg krivičnog djela ili prekršaja za koje se gonjenje preduzima po služebenoj dužnosti.