Penzioner iz Nikšića gospodin Dragan Todorović (1965) posredstvom aktivista Crnogorskog helsinškog odbora obratio se Savjetu za građansku kontrolu rada policije .

“Dana 5. septembra 2021. godine sa suprugom sam bio na gradskom trgu na Cetinju. Oko 5 sati smo se okupili, pjevali, međusobno razgovarali. Odjednom, iz čista mira, počelo je dejstvo suzavca. Nalazio sam se 15 do 20 metara od kordona policije, preko puta bašte Gradske kafane. Policija prije toga nije izdala nikakvo upozorenje da će djelovati ili ga bar ja nijesam čuo. Ako ga je i saopštila onda nije dala ni jedne sekunde vremena da postupimo po naređenju već je počela da djeluje po nama i prema nama sa suzavcem. Osjetio sam bol u ruci i vidio da krvarim. Nijesam mogao samostalno da se krećem, jer nijesam ništa vidio. Osjećao sam jaki bol. Supruga me je uhvatila pod ruku i vodila me. Koliko smo mogli brže, bježali smo sa trga. Detanacija za detonacijom je slijedila. Bio je podignut gusti dim. Mi smo bili dezorjentisani i nijesmo znali kuda da se krećemo. Ne poznajemo Cetinje pa nijesmo znali u kojem pravcu je bolnica. Jedan Cetinjanin, kada je vidio kakva mi je ruka, je ponudio pomoć i kazao je “Ajte za mnom, odmah morate u bolnicu”. I mi smo ga pratili i tako stigli u bolnicu” kazao je gospodin Todorović.

“Primio me je ljekar u hitnu službu, previo i poslao u bolnicu na snimanje. Odradio je snimak i kazao da je u pitanju naprsnuće dva prsta i šake. Testirali su me i na koronu i uputili me u Klinički centar jer je Opšta bolnica na Cetinju nema ortopeda” dodao je Todorović. 

“Kad smo izašli iz zdravstvene ustanove, u namjeri da odmah idemo za Podgoricu, pokušavali smo da dođemo do parkiranog vozila. Mislimo da smo bili na niže, pravo od hotela Grand i da se ta ulica zove Vučedolska. Tu smo uzeli privatni smještaj. Kada bi se primakli policijskim službenicima koji su bili u različitim malim ulicama oni su na nas ispaljivali hemijska sredstva iako ih ničim nijesmo provocirali već smo bili samo supruga i ja, ponavljam, pokušavajući da dođemo nekako do parkiranog vozila. Policija je tako ukupno šest puta na nas bačila suzavac a mi bježali od nje. Ponavljam nijesam bio u bilo kakvoj grupi, koja se ponašala ekstremno ili agresivno prema policiji, nego smo supruga i ja isključivo imali namjeriuda dođemo na našeg vozila” kazao je Todorović.

“Prema donjem dijelu grada nijesmo mogli, pa smo nastavili kretanje đe nije bilo dejstvo suzavca. Tako smo ušli u jedan ugostiteljski objekat u koji se nije moglo sjesti, jer je bio pun građana koji su se sklonili od policije. Čuli smo galamu i izašao sam da vidim o čemu se radi. Vidio sam da u toj maloj ulici policija djeluje i da bača suzavac na jednog mladića i ženu koja ga je grlila. Ja sam ušao unutra zbog velikog dejstva suzavca. A ubrzo je policija bačila suzavac tačno na ulazna vrata tog ugostiteljskog objekta. Tada je tu bilo oko 30 građana na svega 15m/2. Tvrdim da niko od nas u objektu nije ništa loše činio prema policiji i nije bilo potrebe da djeluju prema nama. Svi su pobjegli napolje iz kafane jer je kuljao dim, kako je ko znao i umio” saopštio je Todorović Savjetu za građansku kontrolu rada policije.

“Supruga i ja bježali smo dalje na lijevo u neku uličicu. Sjeli smo da dođemo do zraka i umora na neke okrugle betonske kugle. Tada je naišao jedan mladić, kojeg ne poznajem, i svojim vozilom, golf V plave boje, prebačio nas do supermarketa “Voli”. Tu smo došli sebi. Bilo je dosta okupljenih građana. Pitali sam na glas prisutne da mi pomognu da dođem do vozila. Neki Cetinjanin, takođe ga ne poznajemo, prevezao nas je u pravcu barikade ka Budvi. Ostavio na jednoj raskrscini i rekao da pratim taj put na niže. Tako sam i uradio i  vidio nekoliko razlupanih automobila uz put. Uspjeli smo stići do vozila” naveo je građanin u pritužbi.

“Krenuli smo. Kad smo izlazili iz Cetinja u pravcu Budve, zaustavila nas je policija i kazala da ne možemo dalje. Bili su korektni. Vratili smo se u grad. Na ulazu u park su bile postavljene metalne ograde i policijac nas je usmjerio kuda da izlazimo u pravcu Podgorice. Na izlazu iz Cetinja zaustavila nas je poveća grupa policajaca. Bilo ih je pedesetak. Pokazao sam ruku i ljekarsku dokumentaciju ali ih to nije zanimalo. Pretresli su vozilo. Nijesu ništa našli i nakon 15 minuta dozvolili nam da nastavimo kretanje” kazao je Todorović.

Na ulazu u Podgoricu nije im dozvoljeno kretanje magistralnim putem tj.bulevarom već su upućeni zaobilaznim putem. Nije bilo maltretiranja kao na izlazu iz Cetinja, stigli su u Nikšić a građanin se, śutradan, u poneđeljak, javio u Klinički centar (KC) u Podgoricu.

“Doktor me je pregledao, stavio je gips, i dao terapiju. Kazao je da je napukao peti prst. Mene ne bole polomljeni prsti, već šaka zato što je bila spaljena od dejstva hemijskog sredstva, kao i noga. Redovno se javljam na previjanje i kontrole u KC. Već sam bio dva puta. Trpim i dalje jake bolove” požalio se građanin Todorović Savjetu za građansku kontrolu rada policije.

“Policija je nepotrebno udarila na narod. Sramota je da ovako postupe potpredsjednik Vlade Abazović i rukovodstvo policije. To nije smjelo da se uradi. Nijesam vidio da je bilo ko krenuo na Policiju. Ja sam običan čovjek, građanin. Znam da nijesmo ništa uradili protiv policije i da nije bilo povoda da ovako postupe prema nama. Došao sam da iskažem mirno, građanski, demokratski svoje pritivljenje asimilaciji Crnogoraca od strane Srpske pravoslavne crkve. Meni to pravo nije omogućeno već sam se kući, bez osnova i razloga, vratio sa ozbiljnim povredama” kazao je građanin gospodin Todorović na kraju pritužbe i zatražio da se u postupku navede pod punim identitetom.