Penzionerka Ana Đurović (1963) sa Cetinja požalila se Savjetu za građansku kontrolu rada policije na postupanje policije koja je 5. septembra 2021. godine ispalila povećane količine suzavca što se odrazilo na zdravlje njene kćerke Milene (1986), osobe sa invaliditetom. 

“Bila sam u kući i čula sam rafale i pretposatvila sam da je počela intervencija policije. Kćerka Milena se strašno uznemirila od zvukova. Napominjem da nijesam bila učesnica jutarnjeg javnog okuplajnja. Izašla sam ispred zgrade i viđela sam na desetine osoba, različitog pola i starosti, kako bježe od policije. Prišla sam koliko sam mogla do sredine trga da zamolim policijajce da ostave omladinu i Cetinjane na miru, smatrajući da je bolje da stradamo mi stariji a ne mladi. Imala sam dobru namjeru, i nijesam vrijeđala policiju. U tih par sekundi neki čovjek, ne mogu da se sjetim ko je, jer je već bilo nemoguće za gledati, rekao mi je “Bježite gospođo gađaće i vas”. Tada sam shvatila šta radim pa koliko sam mogla brže vraćala se ka našoj zgradi. Osjetila sam mučninu i povraćalo mi se. Kako nijesam mogla da gledam, pridržavala sam se uz zidove zgrada. Kad sam ušla u ulaz od naše zgrade tu je već dosta osoba koji su se sklonili od suzavca. Petoro njih je bilostarsti od 60 do 70 godina. zato sam odlučila da otvorim vrata od svog stana kako bi se sklonili i izbjegli dalju izloženost opasnosti. Kad smo ušli u stan viiđeli smo da je starija gospođa, oko 70 godina starosti, krupnija žena, u crninu je bila, kako je sjela, viđeli smo da joj je noga desna od koljena na dolje na desetak mjesta je imalo rane, kao da je nešto probolo. Poslije smo viđeli da joj je i povrijeđena i peta. Nije htjela da ide u jedinicu hitne pomoć ali smo je svi molili da to uradu. Pristala je i kad je izašla u pratnji dvojice momaka, policija je opet udarila suzavcem po našoj zgradi, automobili i dvorištu. Toliko je bilo dima da nijesmo ništa viđeli i do dana danas ne znam da li je gospođa uopšte i stigla do hitne i šta se sa njom desilo. Voljela bih da mi se javi ako je to ikako moguće samo da znam da je dobro. Mi smo vrata od stana držali zatvorenim kako ne bi dim ulazio unutra. A otvarali bi samo kad bi ljudi lupali da se otvori i tada bih ih držali što kraće otvorenim. Tako su ušla i dvojica mladića iz Risna i Herceg Novog. Jedan od njih je imao opekotinu na listu desne noge. Koliko sam znala, pomogla sam da sa hidrogenom ispere ranu i poslužila sam za sve prisutne nekim osvježenjem. Na žalost nijesam mogla svima da otvorim vrata, jer sam vodila računa o zdravlju kćerke. S obzirom da je dosta ljudi bilo u ulazu i na trotoaru, čula sam da ljudi plaču i kukaju, pa sam iznijela mlijeko. Ljudi su tako ispirali oči. Jedan od prisutnih koji se sklonio ispred zgrade je bio Ivan Vuković, gradonačelnik Podgorice. Sa njim je bio i sportista Janović kao i Peđa Bošković koji su pomagali ljudima. Vuković je apelovao na sve prisutne da se smire i da ne odlaze više ka trgu. Na prostoru na kojem smo bili nije ni bilo pogodno da na nabave nešto da gađaju policiju pa zato i tvrdim da sa te lokacije i nije bilo nikakve neprijateljske aktivnosti prema policiji. Znači iz naše ulice nije bilo kamenovanja. Njima je bilo dovoljno što znaju da su se ljudi sklonili na trotoar i u ulaz i pa su zbog toga prisutne i prostor gađali da to mjere da nam učine život ne podnošljivim. Posebno nijesam mogla da vjerujem da ispaljuju suzavce u tolikoj količini i u ulici koja vodi direktno na bolnicu, ulica Vlada Kape. Policija je morala znati da je tu bolnica, a i natpis je dovoljno vidljiv. Tamo nije bilo demonstranata, nego kao da su preventivno htjeli da učine da niko ne može proći tom ulicom niti prići bolnici. Gađali su i zgradu opštine i više puta zgradu Zetskog doma. Apsolutno nije bilo govora da se bilo ko od prisutnih vraća na protest nego je samo bila želja da se raziđu i idu svojim kućama. Dok nije poletio helikopter sa svještenstvom SPC nijednog trenutka nije stalo ispaljivanje suzavca” opisala je pred Savjetom svoje iskustvo gospođa Đurović.

“Moja kćerka Milena od rođenja boluje od celebralne paralize i mentalne retardacije, što mogu potkrijepiti medicinskom dokumentacijom a istoj sam određeni staratelj. Ona je 80% osoba sa invaliditetom. Uznemirili su je pucnji a ubrzo se pogoršalo i njeno zdravstveno stanje. Imala je spazam i plakala je na svoj način. Pokušala sam, na svoju ruku, da je smirim na način što sam joj pojačala dozu redovne terapije. Dala sam joj zolovt i klorazepan. Prisutni su pitali da je odnesu do bolnice i razmišljali smo svi o tome ali je bilo nemoguće iako živimo nadomak bolnice. Nije bilo sigurno za njih a posebno za nju da je prilikom pada ne bi dodatno povrijedili. Upotreba automobila u tim okolnostima je bila nemoguća. Okolnosti koje je proizvela policija uticale su da joj se ne omogući redovna i kvalitetna zdravstvena njega. Dobar dio tog dana je prespavala zahvaljući opet pojačanoj dozi. Međutim juče, 6. septembar bila je opet uzmemirena, gušila se, suzile su joj oči, jer se i dalje osjećao dim. Otišli smo u bolnicu autom kako bi manje osjećali dim. U bolnici je bila pod velikim grčom mišića i uzmenirenosti, što inače nije tako. Jedva su uspjeli da joj daju injekciju. O svemu prilažem medicinsku dokumentaciju” saopštila je gospođa Đurović. 

“Danas, 7. septembra 2021. godine, je i dalje imala kašalj i imamo problem da neće da izlazi iz kuće. Mislim da će mi to sada biti najveći problem. Ona je bila prilično socijalizovana i voljela je da šeta, ali sada neće da izlazi i u daje otpor ina način što stavlja prste u uši da neće ništa da čuje i nemoguće je pomjeriti sa mjesta. Moram da vam kažem ali mislim kao da je ovaj događaj na nju uticao jako loše i da smo napravili nekoliko koraka unazad i da sam se džaba trudila sa njenim napretkom. Kako da njoj objasnim da se neće više ponoviti nasilje policije. Nama je trebalo 15 godina da uspijemo da razlikuje dan od noći. Zbog toga planiramo da zatražimo pomoć psihologa i psihijatra” zaključila je Đurović. 

Građanka Đurović je mišljenja da je policija ovakvim postupanjem povrijedila njihova prava, posebno kćerke Milene, jer joj je uskraćeno pravo na sigurno okruženje. Smatram da je došlo do kršenja ne samo domaćih već i međunarodnih standarda ljudskih prava, posebno osoba sa invaliditetom. 

“Moja Milena nije bila nasilna niti je učestvovala u demonstracijama, kao ni naša porodica. Voljela bih, i pozivam, starješinu koji je naredio da se ispali toliki suzavac da dođe da posjeti našu porodicu i upozna Milenu i vidi u kakvom je stanju” kazala je majka Savjetu. 

Građanka Đurović je zatražila da Savjet provjeri postupanje policije na konkretnoj lokaciji i prema njenom ulazu i da utvrdi da li je došlo do prekoračenja ovlašćenja i neprofesionalnog postupanja koji su se odrazili i na zdravlje i život kako nje lično i tako joj i kćerke Milene.

Građanka je zatražila da se njeno ime, i ime kćerke, u postupku vodi pod punim identitetom.